Porez na kamate u EU

Ukoliko pratite događanja u Lijepoj našoj i oko nje jasno vam je da iz dana u dan postajemo sve više Evropljanima. Ako već ne standardom, onda barem po raznim davanjima koje moramo plaćati. Tako se ovih dana može čuti i pročitati o temi oporezivanja kamata na štednju koja bi nas trebala približiti razvijenom svijetu. Eto, ako već nemamo štednju, da ipak imamo nešto, npr. porez na štednju. Koliko će se država obogatiti s time? Ovo pitanje izaziva simpatičan smiješak, zar ne? Ali, ne radi se ovdje o mogućem očajničkom potezu Vlade u pokušaju da napuni novčanik, već se radi o uvjetovanom potezu kojim Evropa želi svoje buduće članove uskladiti sa vlastitim trendovima. Zato si ne smijemo dopustiti razmišljati u lokalno ograničenim okvirima, već situaciju treba sagledati globalno.

Trenutačna situacija u EU

Integracija zemalja u jedinstvenu cjelinu nameće ujednačavanje, kako cijelog niza propisa, tako i fiskalne politike. Pritom se gubi autonomnost u odlučivanju i u kreiranju politike prema vlastitim uvjerenjima i potrebama. S druge strane, neujednačenost dovodi do niza problema. Tako je trenutačna neusklađenost fiskalnih sistema država u EU stvorila konkurentski odnos među njima, a poreznim obveznicima otvorila mogućnost da bez većih problema špekuliraju gdje će unutar EU plaćati poreze, što se najviše odražava na poreze s promjenjivom osnovicom kao što su porezi na poslovanje i oporezivanje dohodaka od kamata. Poslijedica su sve češće porezne utaje. Vezano uz tržište kapitala, neke države članice iz strateških razloga primjenjuju zakone o bankovnoj povjerljivosti, pa tako i ne obavještavaju zemlju poreznog obveznika o prihodima, niti propisuju porez na kamate. Rezultat je nepovoljan jer se zbog toga u zemljama s višim poreznim stopama smanjuju javni prihodi te se oslabljuje državni budžet, a izgubljeni novac treba nadoknaditi pojačanim oporezivanjem plaća, što opet dovodi do pada životnog standarda.

Razvoj događaja

Da se radi o procesu, a ne o paušalnom rješavanju „jednog“ problema, govori i činjenjenica da se rješenje traži još od devedesetih godina, a krajnje usklađenje regulative po ovom pitanju očekuje se do 2010. godine. Krajem 1990-ih  je donesen paket mjera protiv štetnog poreznog natjecanja, čime se pokušalo koordinirati nacionalne politike u pogledu oporezivanja prihoda od kamata. Cilj prijedloga nazvanog model koegzistencije (1997.) bio je uvođenje informacijskog sustava koji bi poreznim tijelima

zemlje prebivališta prosljeđivao informacije o kamatnim prihodima. Države članice koje se ne bi složile s ovakvim modelom trebale bi umjesto toga propisati minimalan porez po odbitku od 20% na kamatne prihode svih građana EU. U lipnju 2002. države su se članice načelno usuglasile o ovom modelu, zasnovanom na helsinškom načelu da bi “svi građani s prebivalištem unekoj državi članici Europske unije trebali plaćati propisane poreze na cjelokupni prihod od štednje”. No bitne pojedinosti ovog propisa trebalo je još razraditi.

Tek je u siječnju 2003. postignut sporazum, čega je rezultat Direktiva o oporezivanju prihoda od štednje usvojena 3. lipnja 2003. Prema toj bi se direktivi do 2005. u dvanaest zemalja EU trebala uspostaviti automatska razmjena informacija u vidu zapisa o praćenju porezne revizije kako bi se osiguralo oporezivanje u zemlji prebivališta. Porez po odbitku u visini od 15%, koji bi se u 2007. trebao povećati na 20%, a 2010. na 35%, ubirat će se u Austriji, Belgiji i Luksemburgu; 75% prihoda od ovih poreza pripasti će zemlji prebivališta poreznog obveznika. Europske vlade su tako nakon mnogobrojnih žustrih rasprava o ovom pitanju uspjele postići konsenzus. No on ima podlogu u najmanjem zajedničkom nazivniku: za prvih nekoliko godina prijelaznog razdoblja određena je prilično niska stopa poreza po odbitku u Belgiji, Luksemburgu i Austriji. Osim toga ovaj je paket neuvjerljiv zbog postupka donošenja odluka koji omogućava zemljama korisnicama prethodno navedenog propisa da se koriste pravom veta. Postignuti rezultat ustvari ima više simboličko, nego stvarno značenje. Unatoč tome Direktiva će do neke mjere olakšati ublažavanje poreznog natjecanja.

A gdje smo mi?

Koliko god nam se činilo da smo na repu događaja, globalna događanja neminovno utječu na našu situaciju. Rezultat će najvjerojatnije biti veći porezni teret na svima nama, ali će nas isti primorati da u što kraćem vremenu povećamo vlastitu produktivnost i da, koliko god je moguće, ravnopravno zaplešemo sa našim susjedima.

3269 ukupne posjete 2 posjete danas

Nastavkom korištenja ove web stranice pristajete na korištenje kolačića (cookies) više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close