Kako su završni računi iza nas, vrijeme je da ured „očistimo“ od suvišne dokumentacije. U ovom broju pozabaviti ćemo se problematikom čuvanja poslovne dokumentacije, odnosno, pregledom zakonskih odredbi koji neposredno reguliraju spomenutu materiju.

Naime, Zakon o računovodstvu propisuje da se knjigovodstvene isprave čuvaju u obliku izvornika, na nositelju automatizirane obrade, nositelju mikrografske obrade (mikrofilm) ili na drugi prikladan način.

Knjigovodstvene isprave čuvaju se u ovim rokovima:

  1. trajno se čuvaju isplatne liste ili analitička evidencija plaća i nadnica ako osiguravaju bitne podatke o zaposlenom,
  2. sedam godina čuvaju se isprave na temelju kojih su podaci uneseni u poslovne knjige,
  3. sedam godina čuvaju se isprave platnog prometa u ovlaštenim financijskim institucijama,
  4. sedam godina čuvaju se prodajni blokovi i kontrolni blokovi, pomoćni obračuni i slične isprave.

Krajem godine poslovne knjige trebaju se zaključiti i poduzetnik ih je obvezan čuvati. Ako se knjigovodstveni podaci obrađuju pomoću elektroničkog računala, dnevnik i glavnu knjigu treba otiskati po provedenom zaključku i zatim uvezati.

Poslovne knjige čuvaju se najmanje:

  1. glavna knjiga i dnevnik jedanaest godina,
  2. pomoćne knjige sedam godina.

Rok čuvanja počinje zadnjim datumom poslovne godine na koju se odnose poslovne knjige, obračuni i početna bilanca.

 

Prema Općem poreznom zakonu, porezni obveznici – poduzetnici dužni su voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja u skladu sa zakonima kojima se uređuju pojedine vrste poreza, bez obzira na to jesu li te knjige i evidencije dužni voditi i po drugim propisima i iz drugih razloga.

 

Poslovne knjige i druge evidencije s pripadajućom dokumentacijom moraju se voditi i čuvati na način da su dostupne poreznim tijelima i to:

 

  1. u poslovnim prostorijama ili, ako nema poslovnih prostorija, u stanu poreznog obveznika, ili
  2. kod opunomoćenika ili
  3. kod osobe koja za poreznog obveznika vodi poslovne knjige.

 

Evidencije i isprave o dnevnom gotovinskom prometu moraju se čuvati najmanje tri godine, a ostale evidencije, poslovne knjige i knjigovodstvene isprave najmanje do nastupa apsolutne zastare prava na utvrđivanje porezne obveze. Poslovne knjige i knjigovodstvene isprave preko toga roka čuvaju se u skladu s posebnim propisima.

Neovisno o gore spomenutim zakonima, čuvanje poslovne dokumentacije uređuje i jedan manje poznati pravni propis – Zakon o arhivskom gradivu i arhivima.

Prema njemu, arhivsko su gradivo zapisi ili dokumenti koji su nastali djelovanjem pravnih ili fizičkih osoba u obavljanju njihove djelatnosti, a od trajnog su značenja za kulturu, povijest i druge znanosti, bez obzira na mjesto i vrijeme njihova nastanka, neovisno o obliku i tvarnom nosaču na kojem su sačuvani.

Privatnim arhivskim gradivom smatra se arhivsko gradivo nastalo djelovanjem privatnih pravnih i fizičkih osoba, ukoliko nije nastalo u obavljanju javnih ovlasti ili u obavljanju javne službe i ako nije u državnom vlasništvu.

 

Nadamo se da smo Vam ovim kratkim presjekom uspjeli naglasiti ozbiljnost čuvanja poslovne dokumentacije vaših tvrtki, kao i potrebu njezina odlaganja na sigurno i lako dostupno mjesto.

 

Tibor Jankač, dipl.oec.

3332 ukupne posjete 0 posjete danas

Za ovaj ljetni tjedan pripremili smo jednu lakšu temu, a to je oporezivanje PDV-om u Europskoj uniji. Zašto lakšu? Optimistično gledano, kada se usporede stope shvatimo da smo u samom vrhu sa stopom od 22% i da su daljnje promjene moguće samo u vidu smanjivanja. Tim više, jedan od glavnih ciljeva EU je usklađivanje poreznih sustava i poreznih stopa.

U nastavku dajemo pregled stopa PDV-a u nekim zemljama članicama EU:

Austrija – redovita stopa 20%, 12% za vino, 10% za vodu i drvo za grijanje i u poduzetničke svrhe itd.,

Belgija – redovita stopa 21%, 12% za energetske proizvode (ugljen i sl.), 6% za vodu, drvo za grijanje, prijevoz osoba itd., 0% za novine i sl.,

Cipar – redovita stopa 15%, 5% za vodu, plin, hotelske usluge, za prodaju pića u ugostiteljskim objektima, 8% za prijevoz putnika u pomorskom prometu, za uslugu prehrane u restoranima, 0% za prodaju prehrambenih proizvoda i pića (osim u ugostiteljstvu) i farmaceutskih proizvoda,

Češka – redovita stopa 19%, 5% za vodu, sokove, usluge radija, prijevoza osoba u tuzemstvu, usluge hotela, prodaju biljaka, stanogradnju itd.,

Danska – redovita stopa 25%, 0% za novine,

Estonija – redovita stopa 18%, 5% za drvo za ogrijev, hotelske usluge i sl., 0% za prodaju, najam brodova i zrakoplova i dr.,

Finska – redovita stopa 22%, snižena stopa 17% za vodu, sokove i prodaju bilja za prehrambene svrhe, 8% za radijske usluge i usluge u hotelijerstvu, 0% za novine,

Francuska – redovita stopa 19,6%, snižena stopa 5,5% za vodu, sokove, drvo za ogrijev, prijevoz putnika, hotelske usluge itd., 2,1% za radijske pristojbe,

Grčka – redovita stopa 19%, snižena stopa 9% za vodu, sokove, struju, drvo za ogrijev, prijevoz osoba u tuzemstvu, hotelske usluge, ugostiteljske usluge, 4,5% za biljke za prehranu,

Irska – redovita stopa 21%, snižena stopa 13,5% za energiju, prodaja nekretnina, usluge rent-a-car-a i sl., 4,4% za određene prehrambene proizvode, 0% za knjige, za biljke za prehranu i sl.,

Italija – redovita stopa 20%, snižena stopa 10% za vodu, energente, prijevoz osoba u tuzemstvu, hotelske i ugostiteljske usluge i stanogradnju, 4% za određene prehrambene i farmaceutske proizvode, knjige i novine, te radio i televizija,

Mađarska – redovita stopa 20%, snižena stopa 15% za vodu, energente, prijevoz osoba u tuzemstvu, hotelske i ugostiteljske usluge i stanogradnju,

Nizozemska – redovita stopa 19%, snižena stopa 6% za vodu, sokove, prijevoz osoba u tuzemstvu i inozemstvu, hotelske i ugostiteljske usluge itd.,

Njemačka – redovita stopa 16%, snižena stopa 7% za vodu, drvo za ogrijev i poduzetničke svrhe, prijevoz putnika, biljke za prehranu i dekoraciju, umjetnička djela itd.,

Poljska  – redovita stopa 22%, 7% za vodu, prijevoz osoba u tuzemstvu i inozemstvu, hotelske i ugostiteljske usluge itd., stanogradnju, 3% za mliječne proizvode, meso, ribu itd., 0%  za knjige i slično,

Portugal – redovita stopa 21%, snižena stopa 12% za vino, mineralnu vodu, diesel, loživo ulje, 5% za sokove, vodu, zemni plin i struju, prijevoz osoba, hotelske usluge i stanogradnju,

Slovenija – redovita stopa 20%, snižena stopa 8,5% za vodu, sokove, prijevoz osoba, hotelske i ugostiteljske usluge, stanogradnju itd.,

Španjolska – redovita stopa 16%, snižena stopa 7% za vodu, sokove, prijevoz osoba, hotelske i ugostiteljske usluge, stanogradnju itd., 4% za knjige, novine i časopise,

Švedska – redovita stopa 25%, snižena stopa 12% za vodu, sokove, hotelske i ugostiteljske usluge, 6% za prijevoz osoba u tuzemstvu, 0% za tisak i lijekove,

Velika Britanija – redovita stopa 17,5%, snižena stopa 5% za energente, stanogradnju, 0% za knjige, časopise, prehrambene proizvode, vodu, farmaceutske proizvode, stanogradnju, prijevoz osoba itd.

2831 ukupne posjete 0 posjete danas

Ukoliko pratite događanja u Lijepoj našoj i oko nje jasno vam je da iz dana u dan postajemo sve više Evropljanima. Ako već ne standardom, onda barem po raznim davanjima koje moramo plaćati. Tako se ovih dana može čuti i pročitati o temi oporezivanja kamata na štednju koja bi nas trebala približiti razvijenom svijetu. Eto, ako već nemamo štednju, da ipak imamo nešto, npr. porez na štednju. Koliko će se država obogatiti s time? Ovo pitanje izaziva simpatičan smiješak, zar ne? Ali, ne radi se ovdje o mogućem očajničkom potezu Vlade u pokušaju da napuni novčanik, već se radi o uvjetovanom potezu kojim Evropa želi svoje buduće članove uskladiti sa vlastitim trendovima. Zato si ne smijemo dopustiti razmišljati u lokalno ograničenim okvirima, već situaciju treba sagledati globalno.

Trenutačna situacija u EU

Integracija zemalja u jedinstvenu cjelinu nameće ujednačavanje, kako cijelog niza propisa, tako i fiskalne politike. Pritom se gubi autonomnost u odlučivanju i u kreiranju politike prema vlastitim uvjerenjima i potrebama. S druge strane, neujednačenost dovodi do niza problema. Tako je trenutačna neusklađenost fiskalnih sistema država u EU stvorila konkurentski odnos među njima, a poreznim obveznicima otvorila mogućnost da bez većih problema špekuliraju gdje će unutar EU plaćati poreze, što se najviše odražava na poreze s promjenjivom osnovicom kao što su porezi na poslovanje i oporezivanje dohodaka od kamata. Poslijedica su sve češće porezne utaje. Vezano uz tržište kapitala, neke države članice iz strateških razloga primjenjuju zakone o bankovnoj povjerljivosti, pa tako i ne obavještavaju zemlju poreznog obveznika o prihodima, niti propisuju porez na kamate. Rezultat je nepovoljan jer se zbog toga u zemljama s višim poreznim stopama smanjuju javni prihodi te se oslabljuje državni budžet, a izgubljeni novac treba nadoknaditi pojačanim oporezivanjem plaća, što opet dovodi do pada životnog standarda.

Razvoj događaja

Da se radi o procesu, a ne o paušalnom rješavanju „jednog“ problema, govori i činjenjenica da se rješenje traži još od devedesetih godina, a krajnje usklađenje regulative po ovom pitanju očekuje se do 2010. godine. Krajem 1990-ih  je donesen paket mjera protiv štetnog poreznog natjecanja, čime se pokušalo koordinirati nacionalne politike u pogledu oporezivanja prihoda od kamata. Cilj prijedloga nazvanog model koegzistencije (1997.) bio je uvođenje informacijskog sustava koji bi poreznim tijelima

zemlje prebivališta prosljeđivao informacije o kamatnim prihodima. Države članice koje se ne bi složile s ovakvim modelom trebale bi umjesto toga propisati minimalan porez po odbitku od 20% na kamatne prihode svih građana EU. U lipnju 2002. države su se članice načelno usuglasile o ovom modelu, zasnovanom na helsinškom načelu da bi “svi građani s prebivalištem unekoj državi članici Europske unije trebali plaćati propisane poreze na cjelokupni prihod od štednje”. No bitne pojedinosti ovog propisa trebalo je još razraditi.

Tek je u siječnju 2003. postignut sporazum, čega je rezultat Direktiva o oporezivanju prihoda od štednje usvojena 3. lipnja 2003. Prema toj bi se direktivi do 2005. u dvanaest zemalja EU trebala uspostaviti automatska razmjena informacija u vidu zapisa o praćenju porezne revizije kako bi se osiguralo oporezivanje u zemlji prebivališta. Porez po odbitku u visini od 15%, koji bi se u 2007. trebao povećati na 20%, a 2010. na 35%, ubirat će se u Austriji, Belgiji i Luksemburgu; 75% prihoda od ovih poreza pripasti će zemlji prebivališta poreznog obveznika. Europske vlade su tako nakon mnogobrojnih žustrih rasprava o ovom pitanju uspjele postići konsenzus. No on ima podlogu u najmanjem zajedničkom nazivniku: za prvih nekoliko godina prijelaznog razdoblja određena je prilično niska stopa poreza po odbitku u Belgiji, Luksemburgu i Austriji. Osim toga ovaj je paket neuvjerljiv zbog postupka donošenja odluka koji omogućava zemljama korisnicama prethodno navedenog propisa da se koriste pravom veta. Postignuti rezultat ustvari ima više simboličko, nego stvarno značenje. Unatoč tome Direktiva će do neke mjere olakšati ublažavanje poreznog natjecanja.

A gdje smo mi?

Koliko god nam se činilo da smo na repu događaja, globalna događanja neminovno utječu na našu situaciju. Rezultat će najvjerojatnije biti veći porezni teret na svima nama, ali će nas isti primorati da u što kraćem vremenu povećamo vlastitu produktivnost i da, koliko god je moguće, ravnopravno zaplešemo sa našim susjedima.

2619 ukupne posjete 0 posjete danas

Nastavkom korištenja ove web stranice pristajete na korištenje kolačića (cookies) više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close