Ustupanje radnika I. dio

Martina Jankač, dipl.iur.

 

Pitanje ustupanja radnika danas je često postavljano, pri čemu je većini nejasno što se uopće podrazumijeva pod time, koji subjekti se mogu baviti ustupanjem radnika i pod kojim pretpostavkama.

2705 ukupne posjete 6 posjete danas

Zakon o potrošačkom kreditiranju

Martina Jankač, dipl.iur.

Dragi čitatelji, ukoliko razmišljate o kreditu za stan, kreditu za auto, kreditu za obnovu stana ili bilo kakvome drugom kreditu ova tema mogla bi vam biti naročito zanimljiva. Ovotjednim brojem slagalice željeli bismo vam pružiti neke osnovne informacije o jednom novom zakonu. Naime, u sklopu postupka usklađivanja hrvatskoga prava s pravom Europske  unije,  sredinom 2009. godine  donesen je Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09; dalje u tekstu Zakon), koji je doduše stupio na snagu s 01. siječnja 2010. godine, no  istovremeno ostavlja vjerovnicima i kreditnim posrednicima prijelazni rok od godinu dana, to jest da isti zaključno sa 01. siječnja 2011. godine usklade svoje poslovanje s odredbama toga Zakona. Osim u samome postupku sklapanja ugovora o kreditu, Zakon sadrži i važne izmjene vezano za informiranje potrošača, nadzor i zaštitu potrošača, uključujući i u samoj djelatnosti javnih bilježnika koji najčešće sastavljaju ili potvrđuju ugovore o kreditu. Zakonom je posebice naglašena uloga javnih bilježnika, koji u postupku potvrđivanja (solemnizacije) ugovora o kreditu osnažuju poziciju potrošača na način da se potrošača upozori i obavijesti o svim njegovim pravima i obvezama, da potrošač ima priliku aktivno sudjelovati u kreiranju ugovora kojeg sklapa, da bude stranka koja se zanima, raspituje o svojim pravima, a ne lakomisleno potpisuje ugovor jednostavno tako kako mu je predočen. Istovremeno ipak treba reći da se osnaživanjem na taj način položaja potrošača osnažuje istovremeno i položaj vjerovnika koji danas u svrhu osiguranja svoje tražbine koriste često najjača sredstva zaštite te inzistiraju na sklapanju ugovora o kreditu u formi javnobilježničkog akta ili pak solemnizirane  privatne isprave, dakle u ugovor unose ovršnu klauzulu, unatoč tome što takva forma nije propisana zakonom.

4387 ukupne posjete 4 posjete danas

Zabluda u obveznim odnosima II.dio

Martina Novosel dipl.iur.

Zabluda se smatra jednim od slučajeva tzv. nesvjesnih nesklada između volje i očitovanja volje, obzirom da ugovorna strana u trenutku izražavanja svoje volje nije svjesna postojanja takvoga nesklada, to jest ona očituje nešto što uistinu ne želi. Redovito u takvim situacijama do izražavanja određene volje dolazi upravo iz razloga što je ugovorna strana imala drugačiju predodžbu o stvarnim okolnostima ili činjenicama.  Zabluda se može odnositi kako na bitne, tako i na nebitne sastojke ugovora, a može biti utemeljena na različitim okolnostima (činjenicama, pravnim poslovima itd.).

5882 ukupne posjete 2 posjete danas

Nastavkom korištenja ove web stranice pristajete na korištenje kolačića (cookies) više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close