Revalorizacija dugotrajne materijalne imovine

Revalorizacija dugotrajne materijalne imovine

Ante Ćurić slika 1

Autor: Ante Ćurić dipl. oec., ovlašteni računovođa

Objavljeno: 12.06.2014.

Financijski izvještaji nastoje (trebali bi) osigurati kvalitetne i realne informacije subjekta za donošenje različitih odluka, kako internih tako i eksternih (banke, dioničari itd.) korisnika. Upravo su financijski izvještaji informacijska osnovnica za donošenje tih odluka. No da li su sve informacije u financijskim izvještajima realno prikazane, da li su možda korištene određene metode koje bolje prikazuju određene subjekte. Revalorizacija je svakako jedna od metoda s kojom se može ”iskriviti” slika financijskih izvještaja, samim tim što je to neobvezujući model odnosno subjekt može ali ne mora odabrati isti te mu se ostavlja izbor.

Za početak par osnovnih informacija u svezi revalorizacije.

Što je revalorizacija?

Revalorizacija osnovnih sredstava predstavlja svođenje knjigovodstvene vrijednosti na tržišnu vrijednost.

Koliko često treba provoditi revalorizaciju?

MRS 16 t. 31. i 34. – Revalorizacija se treba provoditi dovoljno redovito tako da se knjigovodstvena vrijednost značajno ne razlikuje od onog do kojeg bi se došlo utvrđivanjem fer vrijednosti na datum izvještaja o financijskom položaju. Učestalost revaloriziranja ovisi o promjenama fer vrijednosti predmeta nekretnina, postrojenja i opreme koji se revaloriziraju. Kad se fer vrijednost revalorizirane imovine znatno razlikuje od njezine knjigovodstvene vrijednosti, tada je potrebna daljnja revalorizacija. Neki predmeti nekretnina, postrojenja i opreme mogu pokazivati značajna i promjenjiva kretanja fer vrijednosti i što čini potrebnim provođenje godišnje revalorizacije. Tako česta revalorizacija nepotrebna je kod nekretnina, postrojenja i opreme gdje su neznatne promjene fer vrijednosti. Umjesto toga, može biti dovoljna revalorizacija svake treće ili pete godine.

HSFI 6 t. 31 – revalorizacija se treba provoditi dovoljno redovito tako da se knjigovodstveni iznos značajno ne razlikuje od onog do kojeg bi se došlo utvrđivanjem fer vrijednosti na datum bilance.

Što je to fer vrijednost?

MSFI 13 od svibnja 2011. s primjenom za godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013.  definira fer vrijednost kao cijenu koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji među tržišnim sudionicima na datum mjerenja.

Prema HSFI 6 t.9 – Fer vrijednost je iznos za koji se neka imovina može razmijeniti ili obveza podmiriti između informiranih nepovezanih stranaka koje su voljne obaviti transakciju.

Tko procjenjuje fer vrijednost?

MRS 16. t. 32, citirano,  ”Fer vrijednost zemljišta i zgrada obično je njihova tržišna vrijednost utvrđena procjenom koju uobičajeno obavljaju profesionalno kvalificirani procjenitelji. Fer vrijednost predmeta postrojenja i opreme obično je njihova tržišna vrijednost utvrđena procjenom.”

HSFI 6 t. 32, citirano,  ”Fer vrijednost zemljišta i zgrada obično je njihova tržišna vrijednost utvrđena procjenom koju uobičajeno obavljaju profesionalno kvalificirani procjenitelji. Fer vrijednost predmeta postrojenja i opreme obično je njihova tržišna vrijednost utvrđena procjenom”.

Kao što možemo vidjeti iz ovih odgovora MRS/MSFI i HSFI su u potpunosti usklađeni kad je u pitanju tko treba provesti procjenu, no tko je zapravo ”profesionalno kvalificiran procjenitelj”?

Kako mjeriti fer vrijednost?

Kako mjeriti fer vrijednost detaljnije nam objašnjava MSFI 13, odnosno što su poslovni subjekti za ispravno određivanje fer vrijednosti dužni utvrditi kao i same tehnike vrednovanja.

HSFI ne određuje točno kako mjeriti fer vrijednost pa su mali i srednji poduzetnici odnosno oni koji su obveznici HSFI-a prepušteni poslužiti se MSFI-iem u tom slučaju.

Kako revalorizaciju provesti kroz poslovne knjige?

Dva su modela ispravka vrijednosti utvrđeno revalorizacijom kroz poslovne knjige i to prema HSFI 6 t. 34:

  • prepravlja se razmjerno promjeni bruto knjigovodstvenog iznosa imovine tako da je knjigovodstveni iznos imovine nakon revalorizacije jednak njezinom revaloriziranom iznosu. Ova se metoda često koristi kad se imovina revalorizira pomoću indeksa na njegov amortizirajući zamjenski trošak
  • isključuje se na teret bruto knjigovodstvenog iznosa imovine, a neto iznos prepravlja se do revaloriziranog iznosa imovine. Ova se metoda često koristi za zgrade

Kada se knjigovodstvena vrijednost imovine poveća kao rezultat revalorizacije, to povećanje treba u poslovnim knjigama poduzetnika evidentirati kao povećanje kapitala pod stavkom revalorizacijska rezerva ili pričuva.

Uz napomenu, kada se revalorizira pojedina dugotrajna materijalna imovina tada treba revalorizirati cjelokupnu skupinu dugotrajne materijalne imovine kojoj ta imovina pripada.

Osim revalorizacijske pričuve, povećanje knjigovodstvene vrijednosti na temelju revalorizacije fer vrijednosti uzrokuje i pojavu odnosno iskazivanje odgođene porezne obveze u bilanci društva.

Što je zapravo revalorizacijska pričuva? – Nerealizirana dobit

Kad se revalorizacijska pričuva realizira? – Amortizacijom, otuđenjem, povlačenjem iz upotrebe

Što je odgođena porezna obveza? – Porez na dobit koju plaćamo realizacijom revalorizacijskih pričuva

Sad kad znamo manje – ”više” sve osnovno o revalorizaciji možemo detaljnije što to znači u praksi i koji su razlozi uopće provođenja revalorizacije.

Revalorizacija nije besplatan niti jednostavan proces. Pojam cijene procesa  revalorizacije veže se uz vlasnike i obično ne shvate njenu cijenu do trenutka nastanka obveze dok jednostavnost procesa veže se uz računovođe.

 

Revalorizacijske rezerve oporezuju se porezom na dobit.

Revalorizacijska pričuva stvorena na temelju povećanja knjigovodstvene vrijednosti imovine (nekretnine) se  realizira i to njenim korištenjem tj. najčešće amortizacijom ili pak u slučaju otuđenja ili povlačenja iz uporabe. Drugim, pojednostavljenim riječima to znači da amortizacija revaloriziranog dijela imovine nije porezno priznat trošak sukladno poreznim propisima odnosno odredbama Zakona o porezu na dobit i Pravilnika o porezu na dobit, te na isti plaćamo, bar za sad, 20% poreza na dobit (ne vrijedi za zemljišta jer se ne amortiziraju, osim u specifičnim slučajevima).

To znači da kroz račun dobiti i gubitka ostvarujemo manji rezultat (dobit) zbog većeg troška amortizacije, a ”nevidljivo” kroz račun dobiti i gubitka kreiramo neraspoređenu dobit iz revalorizacijske realizirane pričuve koja je ”vidljiva” samo u bilanci (HSFI obveznici, MSFI obveznici koriste sveobuhvatnu dobit).

Osim plaćanja poreza na dobit društvo mora angažirati ”profesionalno kvalificiranog procjenitelja” koji će isto tako naplatiti svoju uslugu.

 

Uzmemo li u obzir primjer da je modelom revalorizacije povećana vrijednost nekretnine/a za 5.000.000 HRK kroz aktivu u bilanci, u pasivi se evidentira 4.000.000 HRK revalorizacijskih pričuva i 1.000.000 HRK odgođene porezne obveze. To znači da ćemo tijekom amortizacijskog vijeka trajanja nekretnine, uz pretpostavku da nema odstupanja u fer vrijednosti tijek amortizacijskog perioda, platiti 1 mil. HRK poreza na dobit.

U slučaju učestalih promjena odnosno procjena fer vrijednosti računovođe su suočeni s konstantnim izmjenama i korekcijama.

Računovodstveno evidentiranje promjena fer vrijednosti bez  kvalitetnog računovodstvenog software-a i kvalitetno postavljenje analitike u poslovnim knjigama može predstavljati velike probleme za računovođe kod izračuna amortizacije i svim budućim eventualnim izmjenama na temelju novih procjena.

Poprilično je i zbunjujuće što se realizirana revalorizacijska pričuva (npr. nekretnine/a) ne prikazuje kroz financijska izvješća odnosno RDG-a kod malih i srednjih poduzetnika (HSFI obveznici) već se evidentira kroz sveobuhvatnu dobit ali samo za obveznike Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, pa dolazi do prividne razlike obveze za porez na dobit između porezne prijave (PD-a) i godišnjeg financijskog izvješća (GFI-a) kod malih i srednjih odnosno poduzetnika koji primjenjuju HSFI, kao i prividne razlike između neto dobiti iz RDG-a i zadržane dobiti u bilanci društva. Takve promjene društvo bi trebalo objaviti kroz bilješke.

Krivi razlozi za revalorizaciju?

Sam pojam ”fer vrijednosti” uveden je, sukladno MRS/MSFI/HSFI, da bi se omogućio realan prikaz stvarnog  stanja rezultata tvrtki i njihovih financijskih izvještaja.

Što je stvarno stanje i kako ga računamo napokon znamo jer imamo MSFI 13 !

No sama primjena ”fer vrijednost”, asamim tim i  brojne procjene vrijednosti imovine kao i obveza i kapitala, otvaraju  prostor za razne manipulacije u financijskim izvještajima poduzetnika. Jedan od razloga tome su i vrlo složeni, poprilično nejasni računovodstveni standardi bez dovoljno praktičnih  primjera i obrazloženja što otvara širom vrata moguće zlouporabe odnosno prikazivanja povoljnijeg stanja izvještaja kod određenog  subjekta.

Revalorizacije se zapravo najčešće provodi samo zato kako bi se ”nabildala” bilanca jer revalorizacija direktno dovodi do povećanja kapitala društva kroz oblikovanje revalorizacijske pričuve, što automatski dovodi do  manjeg stupanja zaduženosti i veći stupanj financiranja iz vlastitih u odnosu na tuđe izvore što zapravo eksterni korisnici vole.

 

Na temelju toga mogu se navesti pozitivni aspekt revalorizacije (uz napomenu da mogu biti prividni):

  • Poboljšava imovinski i financijski položaj subjekta
  • Smanjuje zaduženost subjekta
  • Povoljniji odnos kapitala i obveza
  • Sigurnost i bonitet subjekta veća

Revalorizacija ima i određene negativne strane od kojih se mogu izdvojiti :

  • Veća amortizacija u računu dobiti i gubitka
  • Manji rezultat odnosno dobitak u računu dobiti u gubitka
  • Ne utječe na likvidnost ni na koji način
  • Troškovi za procjene koje su obvezne
  • Moguća promjene veličine društva što uzrokuje dodatne troškove (revizija, primjena MSFI itd.)

Oni koji se žele prikazati ”boljim” prema eksternim korisnicima zasigurno trebaju koristiti revalorizaciju kao model s kojim će se prikazati kao sigurnije društvo s ”boljim” bonitetom, dok oni koji žele unaprijediti poslovanje umjesto revalorizacije mogu odabrati revitalizaciju poslovnih procesa odnosno dugotrajne materijalne  imovine jer na taj način se mogu povećati produktivnost odnosno iskorištenost  s čime će se zasigurno pojaviti i prihodovni učinci s boljim rezultatom. Isto tako na taj način se ne stvara dodatni trošak amortizacije od revalorizacije (porezno nepriznate) s čim je i automatski veća dobit kroz račun dobiti i gubitka koji je i ujedno najmjerodavniji kod analiziranje određenog subjekta.

S druge strane već su i neki autori prilagodili financijske pokazatelje koji upravo korigiraju revalorizaciju kao model  pa je i pitanje vremena kad ovakvo ”bildanje” više neće imati značajan utjecaj na financijske pokazatelje društva.

S člankom je obuhvaćen samo primjer na temelju revalorizacije nekretnina kao dugotrajne materijalne imovine dok su posebni propisi i standardi važeći  za druge vrste imovine te članak predstavlja vlastito mišljenje autora.

 

 

 

62653 ukupne posjete 42 posjete danas

Nastavkom korištenja ove web stranice pristajete na korištenje kolačića (cookies) više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close