Treba li malo i srednje poduzetništvo bolje upravljanje?

Treba li malo i srednje poduzetništvo bolje upravljanje?

Denis

Autor: Denis Duralija, dipl. oec.

Da li je dovoljno značajno govoriti o boljem upravljanju u malim i srednje velikim poduzećima koje brojčano čine 99% poduzeća u RH?

Da li za gospodarstvo nešto znači poduzeće koje ima godišnji prihod do 50 mln eur i u kojemu je zaposleno do 249 ljudi? To je prema europskim kriterijima gornji plafon za srednje veliko poduzeće.

Argumenata je sasvim dovoljno za obrazloženje kako pomoći u još boljem upravljanju malim i srednjim poduzećima, kako bi u poslovnom okruženju u RH što bolje i lakše poslovali.

Članak je namijenjen vlasnicima malih poduzeća koja imaju tendenciju da prerastu u srednja te vlasnicima srednjih poduzeća. Taj trenutak je u ekonomiji prepoznat kao prijelomni, zato što su mala poduzeća uglavnom obiteljski poslovi koji u jednom trenutku prerastu u vrlo ozbiljne poslove koji zahtijevaju i vrlo ozbiljan management. Neki vlasnici nemaju sredstava za kvalitetan management, a neki vlasnici ne žele prepustiti “uzde” nekome drugome. Razloga zbog kojih ne žele da netko drugi donosi ključne odluke je puno, no s druge strane sami se susreću s problemom donošenja odluka zbog nedostatka svih potrebnih informacija. Većina vlasnika posjeduje dovoljno kvaliteta i znanja da na temelju relevantnih činjenica donesu kvalitetnu odluku za svoje poduzeće, ali tu postoji jedan ključni problem: kako do tih informacija doći?

Samo malo statistike na početku da vidimo koliko potencijalno takvih poduzeća ima po elementarnim kriterijima:

tip subjekta broj zaposlenih godišnji prihod u mil. eur aktiva u mil. eur
EU RH EU RH EU RH
mikro 0-9 0-9 2 1,9 2 0,96
mali 10-49 10-49 10 7,4 10 3,7
srednji 50-249 50-249 50 29,6 43 14,8

 

  2001 2010
broj subjekata % broj subjekata %
Sektor malih i srednjih poduzeća 56.416 99% 96.383 99,6%
Mala poduzeća 54.213 95.004
Srednja poduzeća 2.203 1.379
Velika poduzeća 571 1% 375 0,4%
Ukupno 56.987 100% 96.758 100,00%

 

Kriza je, bore se sa svakakvim vjetrovima, primaju udarce sa svih strana ali opstaju i ne daju se. Nije ko nekad kada su tržišta cvjetala. Čim god si se bavio išlo je dobro i bilo je rezultata. Međutim danas ne ide više tako. Potrebno je značajno više truda i rada da bi se možda bilo na razini kao nekad. Nema garancija i nema čarobnog štapića. Lako je kada su marže velike i kada svima ide dobro, a što ako je kao posljednjih nekoliko godina. Sve se stisnulo i lako se ode u gubitak iz kojega nema nazad. Postoji samo intenzivan trud i što inteligentnije upravljanje uz nadu da će doći do cilja.

Međutim, kako pomoći poduzetništvu da prebrodi teška vremena i uplovi u mirnije vode? Prisjetimo se „samo“ onih 99% sa početka ove priče.

Krenimo od analize financijskih izvješća i snimka trenutnih poslovnih procesa. Utvrdimo kakav je poslovni rezultat na novčanoj osnovi, nemojmo se opterećivati rezultatima na obračunskim pozicijama i koliko je to prihoda u nenaplativim potraživanjima. Dakle dajmo vlasniku odgovor na pitanje „A gdje je moja zarada, gdje je moj novac?“. Spomenimo probleme u likvidnosti, možebitnom prevelikom zaduženju, potencijalno nekim većim troškovima i sličnim pitanjima.

Zatim, snimimo poslovne procese od početka do kraja. Prepoznajmo gdje se mogu ostvariti pozitivni benefiti i optimizirati stvari koje su možda jeftinije, a lakše i brže. Snimimo proces prodaje i realizacije troškova, proces nabave, realizacije zaduženja, upravljanje novčanim tijekovima; analizirajmo trenutna informacijska rješenja te potrebitost za uvođenjem novih rješenja, a sve optimalno.

Dakle do sada smo već stvorili solidnu sliku i upoznali se sa poslovanjem tvrtke.

Pri tome se dobro konzultirati sa računovodstveno financijskom funkcijom, a koja je „vlasnik“ preko 90% procesa. Nema potrebe ići negdje drugdje kad su tamo gotovo sve informacije.

Kao važnu ulogu u utvrđivanju realnog rezultata naglasio bi proces upravljanja novčanim tijekovima. Ovo je jedna od značajnijih operacija u poduzeću obzirom na gospodarsku situaciju i probleme u likvidnosti sustava. Treba pomoći tvrtki u naplati potraživanja. Možda je pametno rješenje angažirati profesionalnu tvrtku za naplatu potraživanja i na taj način smanjiti obveze i troškove financiranja.

Treba aktivno voditi računa o riziku likvidnosti i kreditnom riziku odnosno riziku naplativosti svoje imovine. Često se susrećemo sa komentarima: „lako je prodati no treba i naplatiti“.

Često poduzeća nemaju razvijen interni sustav izvještavanja, nemaju integrirane poslovne planove i ciljeve gdje se ide. Zašto to ne imati? Pa to je dobra stvar. Postaviti ciljeve, kuda idemo, koje informacije želimo imati, prilagodimo IT da radi za nas i daje nam pravovremene informacije. Dovoljno je jednom mjesečno a može i ad hoc ako želimo.

Potrebno je izvještavati po segmentima poslovanja. Ovisno o djelatnosti, treba prilagoditi izvještaje po podružnici, poslovnici, proizvodu, možda pojedinom čovjeku ako treba, ali nemojmo niti pretjerivati. Neka troškovi izvještavanja prate veličinu tvrtke i suštinu izvještavanja, a ne da imamo izvještaje jer je to lijepo imati. Najvažnije je imati informaciju o profitabilnosti pojedinog segmenta poslovanja. Tada će postojati i alarm da troškovi pojedinog segmenta premašuju prihode. I odmah će dići uzbunu da nešto ne valja, što to ne valja i što treba učiniti da ponovo valja. Za optimizaciju troškova smo čuli, ali treba ući u detalje i smanjiti ih ako prihodi ne opravdavaju njihovu postojanost. Treba smanjiti troškove npr. poštarina, telefona, automobila, reprezentacije ili najma, ako nema opravdanja njihove postojanosti. A opravdanje leži samo u iznosu prihoda koji ih mogu pokrivati. I ne zaboravimo, naplativih prihoda, a ne obračunskih koji se nalaze u potraživanjima. Vlasnici vrlo jasno znaju o čemu se ovdje govori.

Ajmo malo o financijskoj poluzi ili zaduživanju kod financijskih institucija. Uglavnom su svi znatno opterećeni kreditima, lizing ugovorima i brigama što ako neće ići dobro pa nećemo moći otplaćivati. Upravljati dugom na način ročnosti, troškova kamata i svih ostalih uvjeta usklađeno sa poslovanjem firme je umjetnost. Treba probati refinancirati kredite po povoljnijim uvjetima, smanjiti troškove i ponovo prodisati. Možda naći strateškog partnera koji daje 25% u kapital, a ti ostaješ gazda, nije loše rješenje. Private Equity fondovi jedva čekaju dobre investicije u kvalitetna poslovanja.

A gdje su porezna pitanja? Porezni zakoni se često mijenjaju, možda prečesto, ali mora se ići u susret promjenama. Da li reinvestirati dobit ako se ne plaća porez na istu? Što je s PDV-om sa ulaskom u EU i poslovanjem sa zemljama EU ili trećim zemljama koje nisu u EU? Obračun PDV-a na trostrani posao? Oporezivanje građevinskih usluga? Oporezivanje usluga u turizmu? Bezbroj poreznih pitanja na koje je potrebno isto toliko odgovora.

Potrebno je analizirati troškove osiguranja i pokrivenosti rizika osnovnog poslovanja. Ukoliko nismo dovoljno pokriveni u slučajnu nastanka štete nismo niti dobro upravljali troškovima poslovanja. Što ako smo uštedjeli desetke tisuća kuna u troškovima osiguranja, a šteta nam je uzela nekoliko milijuna kuna. Šteta se uvijek desi kada to najmanje očekujemo. Potrebno je imati optimalna osigurateljna pokrića uz podnošljive troškove. Dakle i ovdje situacija nije samo „crno – bijela“. Potrebno je upravljati osiguranjem na gore opisan način.

Što si više prisutniji na tržištu malog i srednjeg poduzetništva, to se nudi veća mogućnost da se određenom poduzeću pronađu nova tržišta i potencijalno predloži koje bi nove proizvode i usluge bilo dobro ponuditi. A tko ne voli nova tržišta i nove prihode, a još ako nose i profit, zadovoljstvu nema kraja. Tada se zaokružuje cjelokupna slika poslovanja.

Veliki potencijal i ono što je „in“ je mogućnost povlačenja bespovratnih sredstava iz strukturnih fondova EU. Zašto ne ispitati mogućnosti i imati informaciju može li određena tvrtka ostvariti mogućnost financiranja bespovratno iz EU fondova. Ako da, znati ćemo i izraditi potrebnu dokumentaciju i dobiti EU sredstva. Npr. poduzeće, koje se bavi proizvodnjom parketa, treba kupiti moderan stroj od 500 tisuća eur za tu svrhu, može aplicirati za bespovratna sredstva iz EU i na taj način nabaviti stroj. Na taj način će tvrtka povećati svoju konkurentnost na domaćem i internacionalnom tržištu, povećati svoje tržište, dodatno zaposliti i direktno će biti dodatna vrijednost u ekonomiji.

U ovome članku htjeli smo skrenuti pozornosti na važne segmente kojima je potrebno upravljati kako bi poduzeće kvalitetno funkcioniralo na tržištu. Naravno, uspjeh u praksi ovisi ponajviše o višegodišnjem iskustvu bavljenja implementacijom korporativnog upravljanja, urođenom instinktu za ovaj posao, brzom prepoznavanju bitnog od nebitnog i gdje leže najveći problemi kojima se treba najviše baviti. Tada teorija postaje stvarnost.

 

3110 ukupne posjete 2 posjete danas

Nastavkom korištenja ove web stranice pristajete na korištenje kolačića (cookies) više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close