Promjene ugovora 2. dio

Promjene ugovora 2. dio

Martina Jankač, dipl.iur.
 

U današnjem broju Slagalice baviti ćemo se promjenama obveznopravnog odnosa  – i to promjenama na strani vjerovnika. Riječ je o promjenama koje zasigurno često susrećete u praksi, ali možda niste sigurni u određene karakteristike takve situacije.

Promjenom subjekta u obveznopravnom odnosu ne mijenja se identitet samog odnosa, što znači da u slučaju promjene vjerovnika ispunjenje iste činidbe može od dužnika tražiti novi vjerovnik.

 

1.  SUBROGACIJA

Subrogacija je specifičan slučaj promjene vjerovnika – nakon ispunjenja obveze. Naime, u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može prije ili tijekom ispunjenja ugovoriti s vjerovnikom da tražbina u cijelosti ili samo sa nekim od sporednih prava (npr. kamate, založno pravo)  prijeđe na njega  (navela bih primjer pristupanja duga, o čemu smo pisali u prošlom broju). Također, isti ugovor o prijelazu vjerovnikovih prava na ispunitelja može ispunitelj sklopiti i s dužnikom, prije ispunjenja obveze. U tim slučajevima subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem tražbine.

 

Posebno treba istaknuti da kada obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome odnosu, samim ispunjenjem na tu osobu prelazi tražbina vjerovnika sa svim sporednim pravima. Tako će primjerice na jamca koji je namirio vjerovnikovu tražbinu preći ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima ispunjenja.

 

  1. CESIJA

Cesija ili ustup tražbine je prijenos otuđivog potraživanja  sa dosadašnjeg vjerovnika (cedenta) na novog vjerovnika (cesionara), pri čemu dužnik (cesus) i tražbina ostaju nepromijenjeni. Da pojasnimo, otuđivo potraživanje je ono čiji prijenos nije zabranjen zakonom, koje nije strogo osobne naravi (npr. alimentacija) ili koje se po svojoj naravi ne protivi prenošenju na drugoga (npr. novčana naknada nematerijalne štete). Cesija ima tri moguće pravne osnove – ugovor, zakon i odluku suda ili drugog državnog tijela,  pri čemu je najčešća ugovorna (dobrovoljna) cesija.

Važno je naglasiti da se kod ugovora o cesiji pojavljuju  tri subjekta, iako je riječ o dvostranom pravnom poslu.

Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, no ustup neće imati učinak prema dužniku ako su dužnik i vjerovnik ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti tražbinu na novoga vjerovnika ili je neće moći prenijeti bez pristanka dužnika. Dalje, zakon obvezuje vjerovnika koji ustupa tražbinu da bez obzira što za ustup nije potreban pristanak dužnika, obavijesti dužnika o prijenosu tražbine. Ako dođe do ispunjenja tražbine dosadašnjem vjerovniku (koji je ustupio tražbinu), a prije nego je dužnik bio obaviješten o ustupanju, dužnik  se smatra oslobođenim obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje. Ako je dužnik pak znao za ustupanje, bez obzira što obavijesti nije bilo, a ispunio je obvezu vjerovniku koji je ustupio tražbinu – smatra se da obveza i dalje postoji i on ju je dužan ispuniti.

Za odnos između dosadašnjeg i novog vjerovnika bitno je  da li je cesija bila naplatna ili besplatna. Naime, kod naplatne cesije dosadašnji vjerovnik uvijek odgovara za postojanje tražbine (veritet), a za naplativost tražbine (bonitet) ne odgovara, već se ta odgovornost mora izričito ugovoriti. Kod besplatne cesije dosadašnji vjerovnik ne odgovara ni za veritet ni za bonitet.

Posebni slučajevi ustupa tražbine

Slučajevi su posebno predviđeni zakonom i nemaju za svrhu da se u postojeći obveznopravni odnos između vjerovnika i dužnika uđe zaključno novi vjerovnik, već novi vjerovnik ulazi u taj odnos samo privremeno.

A) USTUPANJE UMJESTO ISPUNJENJA

Kada dužnik umjesto ispunjenja obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu (tražbinu koju on ima prema svome dužniku) cijelu ili dio tražbine – dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine.

 

B) USTUPANJE RADI ISPUNJENJA

Kada dužnik radi ispunjenja obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu – dužnikova obveza se gasi, to jest smanjuje  kada vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U ovome slučaju, naglašavamo, dužnik ustupljene tražbine može valjano ispuniti svoju obvezu i dosadašnjem vjerovniku (dužniku iz našeg polaznog odnosa), čak i kada je obaviješten o ustupu.

 

C) USTUP RADI OSIGURANJA

Kada je ustupanje učinjeno radi osiguranja neke tražbine novoga vjerovnika prema dosadašnjem vjerovniku. Novi vjerovnik dužan je brinuti se o naplati ustupljen tražbine pažnjom dobrog gospodarstvenika, a nakon naplate zadržava koliko je potrebno radi namirenja vlastite tražbine te višak predaje ustupitelju. Na primjer, osoba A duguje osobi B, pa B želi osigurati tu svoju tražbinu tako da mu B ustupi svoju tražbinu koju ima prema C.

5592 ukupne posjete 8 posjete danas

Nastavkom korištenja ove web stranice pristajete na korištenje kolačića (cookies) više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close