Zabluda u obveznim odnosima I.dio

Zabluda u obveznim odnosima I.dio

Martina Novosel dipl.iur.

Općenito

Ugovor je sklopljen kada se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora (takvim sastojcima koji su nužni da bi određeni tip ugovora uopće nastao, npr. kod ugovora o kupoprodaji to su predmet i cijena).  Ponekad stvarna suglasnost ugovornih stranaka ne biva postignuta, pa zainteresirana strana ima mogućnost  pod određenim pretpostavkama dokazivati  stvarno nepostojanje suglasnosti.

 

Kod sklapanja pravnih poslova stranke očituju svoju volju, pri čemu očitovanje volje treba odgovarati stvarnoj volji stranke. Svako očitovanje volje koje nije dano ozbiljno i slobodno, također ako postoje druge nesuglasnosti između volje i očitovanja volje i/ili ako očitovanja volje ugovornih strana nisu međusobno u suglasnosti, smatra se nevaljanim. Ponekad može doći do nesklada između stvarne i one očitovane, izražene volje stranke, pri čemu stranka koja se očituje uopće nije svjesna postojanja takvoga nesklada (tzv. nesvjesni nesklad). Za razliku od slučajeva kada je stranka svjesna nesuglasnosti između svoje stvarne volje i njezina očitovanja (tzv. svjesni nesklad). Slučajevi nesklada između volje i očitovanja volje nazivaju se mane volje (u slučajeve mane volje ubrajajaju se prijetnja, zabluda, nesporazum, prijevara i prividni ugovori).  Ugovor pri čijem sklapanju je postojala koja od mana volje je pobojan. Pobojni pravni poslovi pravno su valjani i proizvode pravne učinke, ali ugovorna strana radi zaštite čijeg je interesa predviđena pobojnost, mora unutar određenoga roka u sudskome postupku zatražiti da se taj ugovor poništi. Ne bude li pokrenut postupak povodom pobojnosti ugovora, taj ugovor  konvalidira, to jest naknadno osnažuje i obvezuje stranku neovisno o tome što je prilikom sklapanja ugovora postojala mana volje.

 

Pojam zablude

Pojam zablude često se koristi u svakodnevici, kada netko želi istaknuti nepoklapanje stvarnog značenja određene situacije sa svojim poimanjem te iste situacije. Tema ovoga broja Slagalice je zabluda u obveznome pravu, to jest što u obveznim odnosima pravno zabluda podrazumijeva i kada će ona biti pravno relevantna.

 

Zabluda se smatra jednim od slučajeva tzv. nesvjesnih nesklada između volje i očitovanja volje, obzirom da ugovorna strana u trenutku izražavanja svoje volje nije svijesna postojanja takvoga nesklada, to jest ona očituje nešto što uistinu ne želi. Ono što je važno napomenuti da redovno u takvim situacijama do izražavanja određene volje dolazi upravo iz razloga što je ugovorna strana imala drugačiju predodžbu o stvarnim okolnostima ili činjenicama.  Zabluda se može odnositi kako na bitne, tako i na nebitne sastojke ugovora, a može biti utemeljena na različitim okolnostima (činjenicama, pravnim poslovima itd.).

 

 

Općenito, možemo razlikovati zabludu ovisno o okolnostima na koje se zabluda odnosi. Tako može doći do zablude o pravu, zablude o činjenicama i zablude u motivu. Dok pravni poredak zablude o pravu i u motivu u pravilu ne uvažava, u pravilu uvažava zablude  o činjenicama.

 

Bitna zabluda

Isključivo bitna zabluda smatra se pravno relevantnom, čini ugovor pobojnim, znači omogućuje strani koja je u zabludi da traži poništaj toga ugovora. Da li je u određenom slučaju postojala bitna zabluda ili nije utvrđuje sud, s time da u slučaju poništaja ugovora zbog bitne zablude druga ugovorna strana ima pravo na naknadu pretrpljene štete, bez obzira što strana koja je u zabludi nije za svoju zabludu kriva. Općenito bitna zabluda podrazumijeva da, iako do zablude pri sklapanju pravnog posla može doći  vezano za bitne ili nebitne sastojke ugovora, pravni poredak omogućuje zainteresiranoj ugovornoj strani  pobijanje pravnoga posla samo kada je riječ o bitnim  okolnostima određenoga pravnoga posla, okolnostima odlučnim za njegov nastanak i sadržaj. Na zabludu se pak ne može pozivati ona ugovorna strana koja je bila u zabludi, ako je druga ugovorna strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije niti bilo.

 

Bitna zabluda odnosi  se na:

 

  1. objekt ugovora i  bitna svojstva objekta ugovora,
  2. osobu s kojom se sklapa ugovor, ako se ugovor sklapa s obzirom na tu osobu,
  3. okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana  smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi inače ne bi sklopila takav ugovor,
  4. pobudu koja je bila odlučna za preuzimanje obveze (odnosi se samo na besplatne ugovore).
10261 ukupne posjete 4 posjete danas

Nastavkom korištenja ove web stranice pristajete na korištenje kolačića (cookies) više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close